Najčešća pitanja i odgovori o fugiranju

Iako se možda na prvi pogled čini kako se radi o jed­nostavnom postupku, fugiranje ponekad može pred­stavljati problem i stručnjacima pa bi svakako vrijedilo pokušati dati odgovore na nekoliko najčešćih pitanja.Radovi na fugiranju ili silikoniranju neizbježni su u bilo kojoj sanitar­noj prostoriji. Njihov je cilj ispuniti zazore (tzv. fuge) koji postoje na mjesti­ma doticaja sanitarnih elemenata (kada, umivaonika, zahodskih školjki) s okolnim plohama (zidovima, podovima, drugim elementima), doticaja susjednih eleme­nata podnih ili zidnih obloga (npr. ploči­ca) i mjestima prodora raznih instalacija kroz plohe zidova ili podova. Iako se možda na prvi pogled čini kako se radi o jednostavnom postupku, fugiranje ponekad može predstavljati problem i stručnjacima pa bi svakako vrijedilo pokušati dati odgovore na nekoliko najčešćih pitanja.

Koje sve vrste fugirnih materijala postoje?

Osnovni zadatak fugirnih materijala jeste popunjavanje prostora između dvije susjedne plohe, primjerice, sani­tarnog elementa i zida ili poda. Pri tome istodobno treba omogućiti preuzimanje opterećenja do kojih dolazi zbog giba­nja susjednih ploha. Na materijale koji se koriste za fugiranje u sanitarnim prostorijama postavljaju se stoga visoki zahtjevi. Takvi su materijali izloženi mehaničkim opterećenjima, ali i velikoj vlažnosti zraka, povišenim tem­peraturama i smanjenoj svjetlosti. Zbog toga na površini utisnutog fugirnog materijala postoje savršeni preduvjeti za razvoj gljivica i plijesni pa materijali za fugiranje u sanitarnim prostorijama najčešće sadržavaju fungicid.

U sanitarnim se prostorijama u pravilu koriste silikonski fugirni materijali koji mogu biti neutralni, na vodenoj ili octe­noj osnovi.

Neutralni silikoni, kao sredstvo za poticanje umrežavanja, odnosno nji­hovog otvrdnjavanja, sadržavaju neku neutralnu tvar (npr. alkohol) čijim se isparavanjem proces omogućava. Takvi silikoni pri otvrdnjavanju u pravilu ne oslobađaju neugodne mirise, kao što je slučaj s onima na octenoj osnovi. Zbog svojih dobrih svojstava prianjanja oni se, osim u sanitarnim prostorijama, koriste i u drugim područjima graditeljstva, a prikladni su i za fugiranje na betonskim, kamenim ili podlogama od umjetnih materijala.

Kod silikona na vodenoj osnovi proces umrežavanja omogućuje se isparava­njem vode. Pri reakciji nastaje razmjerno malo produkata pa nema neugodnih mirisa ni tvari koje su štetne za okoliš. Nanose se na vlažnu podlogu, s vodom se izravnavaju nakon utiskivanja i vo­dom se čiste njihovi ostaci na okolnim plohama. Ipak, nisu prikladni za fugira­nje na oblogama od prirodnog kamena i polimernih materijala. Silikoni na octenoj osnovi u primjeni su najčešći, a po cijeni najjeftiniji. Pri njiho­vom otvrdnjavanju dolazi do reakcije s vlagom iz zraka pri čemu se oslobađa octena kiselina koja uzrokuje neugodan, oštar miris po octu. Prikladni su za ve­ćinu podloga, pa i na staklu, porculanu i emajlu, no na polimernim ili upojnim materijalima njihova je primjena ogra­ničena.

O čemu ovisi vrijeme otvrdnjavanja, odnosno sušenja?

Silikonski fugirni materijali sadržavaju tzv. umreživač ili ubrzivač kojim se ostvaruje proces njihovog otvrdnjavanja nakon izlaganja zraku. Ako pakiranje s fugirnim materijalom nije bilo pravilno zatvoreno ili ako je istekao rok trajanja, najvjerojatnije je došlo do isparavanja umreživača i materijal je postao neupo­rabiv. To znači da nakon utiskivanja ma­terijala ne može doći do vulkanizacije i njegovog otvrdnjavanja. Isto tako, može se dogoditi da je za izravnavanje utisnutog materijala kori­šteno neprikladno sredstvo. To je, pri­mjerice, slučaj kod primjene silikonskih fugirnih materijala na vodenoj osnovi kada se pri izravnavanju koristi sapu­nica jer ona tada smanjuje površinsku napetost čime se prekida proces vulka­nizacije.

Također je čest slučaj da u zraku pro­storije vlažnost nije dovoljna. Naime, svim silikonskim fugirnim materijalima nužna je vlaga iz zraka i, ukoliko je ona premala, proces će biti usporen. To je, primjerice, slučaj zimi kada su prozori zatvoreni i kada u prostoriji radi grijanje. Tada se vlažnost zraka može povećati otvaranjem prozora ili puštanjem tople vode kroz slavinu (no, u oba slučaja do­lazi do energetskih gubitaka pa u prvom slučaju najprije treba zatvoriti radijatore, a u drugom iskoristiti puštanje vode za kupanje ili tuširanje).

Razlog dugotrajnjijem sušenju, odnosno otvrdnjavanju utisnutog fugirnog mate­rijala, može biti i veća dimenzija zazora zbog čega je utisnuto više materijala kojem, dakako, treba više vremena za sušenje.

Zašto ponekad dolazi do odvajanja fugirnog mate­rijala od stijenki kade i tuš kabine?

Ako su kade i tuš kabine izrađene od sanitarnog akrila, za fugiranje se ne smiju koristiti silikonski fugirni materijali na octenoj i vodenoj osnovi jer oni ne mogu prianjati na podloge od polimer­nih materijala. Ipak, u takvim slučajevima prije utiski­vanja fugirnog materijala u zazor treba nanijeti temeljni materijal.

Što je uzrok pucanja fugir­nog materijala?

Kako bi na sebe mogao preuzimati op­terećenja koja se pojavljuju na mjestima doticaja različitih ploha, fugirni materijal treba prianjati samo na rubove zazora, ali ne i na dno. Naime, ako se fugirni ma­terijal prilijepi na dno zazora, ne može se ostvariti njegovo rastezanje te dolazi do prevelikih rastezanja i pucanja. Zbog toga se kod dubokih zazora koristi tzv. crijevo od polimernog materijala kruž­nog poprečnog presjeka, a ako je pak dubina zazora premala, pa bi pri utiski­vanju fugirni materijal mogao prodrijeti do dna, na dno se nanosi polietilenska folija.

Zašto dolazi do pojave mjehurića u nanesenom fugirnom materijalu i kako to spriječiti?

Do nastajanja mjehurića dolazi kod primjene silikonskih fugirnih materijala na octenoj osnovi na svježoj cementnoj podlozi. Zbog toga se cementni mort ili ljepilo za pločice trebaju sušiti najmanje 28 dana prije izvođenja radova na fugi­ranju. Zašto nakon izravnavanja fugirnog materijala po­nekad dolazi do pojave obojenja? Sapunica koja se najčešće koristi za izravnavanje utisnutog fugirnog materi­jala ponekad može izazvati kemijske re­akcije s njegovim sastojcima. Posljedica toga je obojenje koje se može ukloniti otopinom octa u vodi.