Ventilacija pasivne kuće

Dobra ventilacija je bitna za zdravlje ljudi i za održivost građevine. Kvaliteta zraka u zatvorenom prostoru (IAQ) ima mnogo veći prioritet od očuvanja energije. Konstanta, kontrolirana ventilacija također osigurava jedinstvenu unutarnju klimu. Pomoću filtra postavljenog na ventilacijskoj cijevi, svježi zrak ulazi bez dodatnih alergena i prašine što pasivnu kuću čini ugodnim životnim prostorom za osobe s alergijom.

Svjež zrak

Svježi zrak možemo pustiti unutra i otvaranjem prozora, ali to rezultira značajnim toplinskim gubicima . Zbog zrakonepropusne ovojnice prostorije u pasivnim kućama imaju povećanu relativnu vlažnost zraka što uzrokuje oštećenja zidova i drugih elemenata zgrade. Indikatori neodržive i neodgovarajuće ventilacije mogu biti: kondenzacija pare na unutarnjem staklu prozora tijekom zime, percepcija da je zrak zagušljiv i težak, dugotrajna kondenzacija na kupaoničkim prozorima nakon tuširanja i kupanja.

Ventilacijski sustavi s rekuperacijom topline su neophodni u hladnijim klimatskim područjima. Kao što je prikazano na slici svježi zrak se preko ventilacijskog uređaja dovodi u stambene prostorije i spavaće sobe, a iskorišteni zrak iz kupaonica, zahoda i kuhinja se odvodi iz zgrade.

Svježi zrak izvana ulaskom kroz zaštitnu rešetku koja se nalazi na krovu ili na pročelju zgrade izoliranim cijevima se dovodi do ventilacijskog uređaja.
U toplinskom izmjenjivaču toplinom otpadnog (iskorištenog) zraka koji se isisava iz zgrade, predgrijava se svježi ulazni zrak. Nakon toga svježi zrak se odvodi do dnevnog boravka, blagovaonica, spavaće i radne sobe (dovodne prostorije).

Otpadni zrak se uzima iz kuhinje, kupaonica i zahoda, odnosno prostorije čiji je zrak zasićen vlagom i mirisima, te se cijevima odvodi do uređaja za ventilaciju gdje u toplinskom rekuperatoru predaje toplinu hladnom svježem zraku. Nakon toga preko izoliranih cijevi iskorišteni zrak se izbacuje van.

Ventilacijski uređaji se postavljaju najčešće u podrume, na tavane, u ormare, kako bi se izbjegla buka od ventilatora koja umanjuje akustičnu udobnost stanara. Prilikom postavljanja ventilacijskog sustava potrebno je osigurati prostor između ventilacijskog uređaja i razdjelnika za prigušivače zvuka. Postoje dvije vrste ventilacijskih sustava: centralizirani i decentralizirani.

Centralizirani i decentralizirani sustavi

Centralizirani sustav karakterizira da središnje postrojenje dobavlja i evakuira zrak iz cijelog objekta. Kod centraliziranog sustava lakše je naći odgovarajući prostor za prigušivače, jednostavnije je održavanje, ali treba paziti na zaštitu od požara prilikom planiranja.

Decentralizirani sustavi, u kojima je unutar prostorije smješteno nekoliko autonomnih jedinica tako da svaki stanar može lakše kontrolirati unutrašnju temperaturu zraka. Prilikom planiranja treba paziti gdje postaviti ventilacijske cijevi, odnosno je li potreban upušteni strop, izolacija cijevi, potrebno je osigurati i dovoljno mjesta za prigušivače .

Temperatura u dubini zemlje ostaje skoro nepromijenjena tijekom cijele godine. Stoga je pomoću zemnog prijenosnika topline moguće iskoristiti toplinsku energiju za potrebe grijanja u zimskom periodu.

Ljeti vrući zrak prolazeći kroz zemlju se hladi i tako ohlađen dovodi do unutarnjih prostorija. Ljetna ventilacija zahtijeva pogonsku električnu energiju i cijevi trebaju biti položene pod kutom i potrebno je osigurati uređeno otjecanje kondenzirane vode na najnižem mjestu .

Zrakonepropusna ovojnica i ventilacijski sustav s rekuperacijom topline osiguravaju svjež i kvalitetan zrak, pročišćen kroz filtere tako da sadrži znatno manje štetnih tvari i prašine, nego u konvencionalnim kućama. Zrakonepropusnost ovojnice rezultira povećanjem relativne vlažnosti zraka u prostorijama, ali kontroliranom ventilacijom vlažnost se regulira čime se sprječava razvoj plijesni i gljivica.

Neophodno je zaštititi okoliš i najbolji način je smanjenje nepotrebnog korištenja energenata bez smanjenja kvalitete života. Stoga budućnost pasivnih kuća se ogleda u korištenju samo obnovljivih izvora energije koji će dugoročno biti održivo dostupni.

Autor:
Darina Križanac
univ.bacc.ing.aedif.