Hidrauličko uravnotežavanje sustava grijanja

Sustav grijanja je potrebno balansirati kako biste postigli jednaku temperaturu svih radijatora unutar sustava neovisno o tome koje je tijelo bliže, a koje dalje od izvora topline. To će smanjiti ukupne troškove grijanja, eliminirati moguće zvukove i šumove koji dolaze iz radijatora, te će svaku prostoriju učiniti ugodnijom za boravak.

Kada je riječ o sustavima grijanja, neovisno koji izvor topline koriste, često se javlja problem da pojedina grijača tijela budu mlaka, a druga užarena. Glavni razlog tome je udaljenost grijačeg tijela od izvora topline. Što je grijače tijelo udaljenije, slabije će odavati toplinu, a ono koje je najbliže izvoru topline će biti vruće. Rezultat toga su toplinski gubitci i nepotrebni troškovi. Ukoliko u Vašem domu postoji taj problem, sigurno ste primijetili da se prostorija koja je najdalje od izvora topline najteže zagrijava na ugodnu temperaturu. To stvara dodatne probleme pri reguliranju topline u domu. Naime, neke prostorije Vašeg doma bit će prehladne, a neke će biti pretople i teško ćete postići ravnotežu.

Rješenje za taj problem je postupak hidrauličkog uravnotežavanja grijanja. Njime se u svim prostorijama u kući uravnotežava snaga grijanja i nije više bitno koje je tijelo bliže, a koje dalje od izvora topline. Svi radijatori u svakoj prostoriji će raditi ravnomjerno i zagrijavati prostoriju na temperaturu koju vi odredite. Osim grijanja, hidraulički se može uravnotežiti i rashladni sustav, a princip rada je isti kao i sa sustavom grijanja. Hidrauličko uravnoteženje rezultira smanjenjem troškova grijanja i lakšeg grijanja prostora. Ono pomaže energiju iskoristiti na najbolji način, što znači da će svako tijelo dobiti onu količinu topline koja je potrebna da se svi prostori ravnomjerno zagriju.

Kada se provodi hidrauličko uravnoteženje grijanja?

Kako znati je li Vam potrebno hidrauličko uravnoteženje grijanja? Jednostavno. Provjerite radijatore koji su bliže izvoru topline i one koji su najdalji izvoru topline. Ako radijator koji je blizu izvora jako grije, odnosno, vruć je na dodir, a radi na najmanjoj snazi, imate problem. Isto tako, ako najdalji radijator grije jako slabo iako je ventil okrenut do kraja, očito je da morate nešto poduzeti kako bi se rad tih radijatora uravnotežio. Ovim jednostavnim testom možete zaključiti je li vam potrebno hidrauličko uravnoteženje. Također, velika potrošnja toplinske energije za grijanje, vrlo spora ili vrlo teška regulacija topline u nekim prostorijama, šumovi u radijatorima ili razni drugi zvukovi u radijatorima, ali i visoki troškovi grijanja mogu signalizirati da je potrebno izvršiti hidrauličko uravnoteženje.

Kako se provodi hidrauličko uravnoteženje?

Hidrauličko uravnoteženje ili balans sustava grijanja moguće je napraviti na dva načina:

1. Koristeći termostatske ventile s tri funkcije (regulacija protoka, održavanje konstantnog tlaka, održavanje konstantne temperature prostora)
2. Koristeći termostatske ventile s predregulacijom i balansirajuće ventile

Oba načina zahtijevaju ugradnju termostatskih ventila i samoregulirajuće pumpe. Ventili automatski reguliraju toplinu koju smo namjestili te podešavaju količinu vode koja se ispušta u radijatore. Ako je prostorija hladna, namjestimo li temperaturu na termostatu na 21°C, radijatori će snažno raditi da zagriju prostoriju. U trenutku kada se dosegne željena temperatura, termostatski ventili smanjuju količinu vode koja dolazi u radijatore jer više nema potrebe da rade toliko snažno.

Dok ventili omogućuju pravilnu raspodjelu grijane vode u sustavu, samoregulirajuća pumpa prilagođuje trenutno potrebnu količinu vode koju sustav centralnog grijanja treba.

Tri su osnovna koraka provođenja hidrauličkog uravnoteženja:

1. Prvi korak je točno određivanje potrebne količine toplinske energije za svaku prostoriju gdje se pri izračunu u obzir uzimaju i način korištenja pojedine prostorije, te vrsta i kvaliteta izolacije i stolarije. Ako je prostorija dobro izolirana, bolje će zadržavati toplinu, što ima utjecaj na konačno provođenje hidrauličkog uravnoteženja.
2. Drugi korak obuhvaća ponovni proračun sustava čime se točno određuju potrebne količine ogrjevnog medija i odgovarajuće značajke crpke.
3. Na osnovi svih podataka prelazi se na treći korak kada se namještaju termostatski ventili na svakom ogrjevnom tijelu na način da se prilagode potrebama prostorije. Kada se to napravi, svako će ogrjevno tijelo dobiti onoliku količinu energije koja mu je potrebna da zagrije prostoriju u kojoj se nalazi na željenu temperaturu.

Važno je napomenuti i da se postupak hidrauličkog uravnoteženja izvodi samo kada sustav grijanja nije u pogonu. Postupak traje nekoliko sati ako se radi o obiteljskoj kući. Ako se radi o zgradi, onda će postupak trajati duže. No, nekad će prije samog postupka trebati zamijeniti postojeće ventile u ventile s termostatskom izvedbom i tada postupak hidrauličnog uravnoteženja traje nešto duže.