Klima uređaj - inovacija bez koje su nezamislive ljetne vrućine

Ljetne vrućine za mnoge ljude, osobito srčane bolesnike, predstavljaju velik problem. Teško se diše, jedva spava, a u automobilima se temperatura diže do usijanja. Teško je, ali postoji i spas! Čudesni klima uređaj! Dok se manji ili veći rashladni uređaji postavljaju u privatne stanove i poslovne zgrade, malo tko zna kada je nastao prvi takav uređaj u povijesti.

Povijest klima uređaja

Ideja za izradu uređaja koji bi omogućio ugodniji boravak u zatvorenim prostorima za vrijeme visokih ljetnih temperatura rodila se još 1830. godine. Dr. John Gorrie, američki fizičar u državi Floridi tada je uspio iskoristiti kompresor te izraditi stroj za pravljenje leda kojim je hladio svoje pacijente. Uređaj je puhao zrak kroz ledeni blok te je hladio sobe u kojima su ležali pacijenti oboljeli od malarije.

Godine 1881. kada je umirao predsjednik SAD-a James Garfield pomorski inženjeri konstruirali su kutiju koja je sadržavala odjeću natopljenu ledenom vodom, iznad koje je fen puhao čisti zrak. Ta konstrukcija uspjela je rashladiti prostor za 6 stupnjeva, ali je trošila pola milijuna kilograma leda godišnje.

Prvi moderni uređaj

Ono što bi mogli povezati s današnjim, modernim klima uređajima prvi se put pojavilo davne 1902. godine. Američki inženjer Willis Carrier tada je u New Yorku izradio prvi električni klima uređaj. Njegov je izum, nazvan „Apparatus for Treating Air“, u biti bio hladnjak bez kućišta. Rashladno sredstvo u plinovitom stanju, amonijak, bilo je komprimirano u tekuće, prolazilo kroz isparivač, čime se topli zrak koji prolazi preko isparivača hladio, a rashladne su zavojnice smanjivale vlagu.
Uređaj je koristio rashladne zavojnice kako bi hladio zrak i spuštao vlagu za 55 posto. Razina vlage mogla se podešavati. Hladni se zrak u okolinu propuhivao ventilatorom. Osnovna je tehnologija manje-više ista i danas. Već 1922. godine, Carrier je uveo dva značajna poboljšanja – zamijenio je štetni amonijak drugim, sigurnijim rashlađivačem, te smanjio veličinu svojih rashladnih jedinica.

Nakon Carrierovog izuma klima uređaji doživjeli su tržišni procvat. Bio je to veliki hit izum, a u početku se koristio u tiskarama, tvornicama tekstila, tvornicama farmaceutskih proizvoda, bolnicama itd.

Međutim, tijekom prvog vala instalacija klima uređaji bili su veliki, skupi i opasni zbog otrovnog amonijaka koji se koristio u njima. 1922. godina donijela je dva nova Carrierova tehnološka unaprjeđenja. On je uspio štetni amonijak zamijeniti bezopasnim rashlađivačem, a u centralnu jedinicu dodao je kompresor, smanjivši time veličinu rashladne jedinice.

Zanimljivo je da je prva dva desetljeća 20. stoljeća Carrierev izum služio samo za hlađenje strojeva, a ne ljudi. Carrier je poslije unaprijedio centrifugalni rashlađivač pa se 20-ih godina prošloga stoljeća proširila uporaba klima uređaja.

1925. godine Carrier proizvod plasira u kino dvorane i upravo se ta godina smatra početkom široke uporabe. Vrlo brzo uređaj se našao u poslovnim zgradama, robnim kućama. 1929. godine ugradila ga je i Bijela kuća. Prodaja uređaja od 1948. godine do 1953. skočila je s 74.000 na 1.045.000.

Kinezi otišli korak dalje

Klima uređaji sve su sofisticiraniji i sve napredniji, a korak dalje otišli su Kinezi, koji su početkom godine na tržište plasiravši klima uređaj na solarni pogon koji višak električne energije može slati na električnu mrežu. Taj se proizvod trenutno u 50.000 primjeraka prodaje u SAD-u, a uslijedit će i globalna ekspanzija.